None of us really changes over time; we only become more fully what we are.
Dragi moj Blogicu,
Pisem ti jer sam nakon dugog vremena napokon shvatila da sam te zapustila i da postoji velika mogucnost da pocinjes oboljevati zbog pretjerane samoce, pa sam ja kao savjestan vlasnik odlucila pobrinuti se za tvoje tesko stanje te vratiti boje u tvoj zivot.
Jedan od razloga koji mi je dao dovoljno dobru ideju za tvoje ljecenje od premalo rijeci i datuma koji su oznaceni kao datum mog pisanja je danasnji dan. A i jucerasnji. I nekoliko dana prije njih.
Krenimo redom.
Nakon svih mojih ispada sto se tice snage vlastite volje i postovanja samoga sebe te cvrstog stajanja iza svojih odluka pocinjem shvacati da ipak postoji nada. Razmisljajuci o tome gdje je moja greska u pristupu zivotu te preispitivanju ljudi koji su bili zrtve mog zlocina shavtila sam da problem i nije tako velik kako se cini, samo ga treba znat uklonit.
Iva je opet odlucila tipkati mail pun mudrih rijeci jer je provela noc razmisljajuc o meni (samo nisam sigurna sto ju je navelo na takav cin jer neznam zasto bi itko proveo noc razmisljajuc o meni kad moze razmisljat o svom vlastitom muzu). Necu navoditi sve detalje koje je opisivala u mailu ali jedna od vaznijih stvari bilo je dio gdje je rekla kako misli da je vrijeme da napokon dokazem da mogu bit i drugacija i da mogu prezivjet bez te glupe greske. Da napokonu mog bit Jana Allegra, onakva kava zelim biti.
Danas vjerujem da sam na dobrom putu. Zato, to cu objasnit sljedeci put.
Umrite od znatizelje.
Moja Iva sutra ima 13. rodendan. I moram napisati nesto njoj. Jer da nema nje, moj zivot bi bio usran i vjerojatno jos deset puta zajebaniji nego sto je ( zahvaljujuci meni samoj i nepromisljenim odlukama, a tek onda situaciji koju ja nemogu kontrolirat). Nikad prije nisam razmisljala o tome kako cu jednog dana imat frednicu koja ce bit stara kao moj 3 godine mladi brat i da ce ona bit jedna od najpotrebnijih osoba u mom zivotu. Jer vidis, danas kad razmisljam o Ivi, razmisljam kao o osobi koju znam vec puste godine, koja je stara ko ja i s kojom imam totalno drugaciji odnos. Jer zna sta mi je bez da kazem, zna da sam zasrala a da toga nisam svjesna i onda je ona ta osoba koja ce mi otvorit oci i rec da, jesi i promjeni to. Zapravo, ona je osoba zbog koje se i mjenjam i koja mi je dovoljno dobra motivacija za promjenu mojih odluka koje dovode do gresaka. A vrijeme se ne vraca, samo ide svojim tokom i nikad, ali nikad ne mari za sve one gresnike koji su kasnije zeljni promjene i boljeg zivota. Bolje proslosti. Kad bi mi samo neko dao sansu da promjenim neke stvari iz proslosti kako bi bila ponosnija na sebe. Kako nebi bolila sjecanja. Losa sjecanja su bolinija od ostalih.
Tako ce osoba koja je u mnogi situacijama starija od mene sutra postat teenager. Haha, kako je smao sretna zbog toga. XD
Morat cu se priviknut na to. Kad ce me nekog pitat ko je Iva, i kad cu mu pricat kako je to osoba koja mi znaci sve u zivotu i koja je zapravo andeo koj me drzi iznad vode da se nebi utopila u vlastitim pogreskama, necu vise moc rec, ona ima samo 12 godina.
Sreco moja, sad imas 13. To je onaj divan broj koj visi iznad mog kreveta jer smo ga maznule u tramvaju. Hahaha.
A kao da je jucer bilo, sjecam se kako smo prosle godine sjedile u Doorsu, smijale se i jele pizzu, kako su se nase mame prvi put srele, i kako su tada, s nama za stolom sjedile jos 3 osobe koje su sada samo mutno sjecanje.
Sretan ti rodendan mala, jedan dan unaprijed, jer vjerojatno ako ovo ostavim za sutra uvidjet cu u postu zbog ponovnog citanja nesto lose i odustat cu od samog njegovog objavljivana, a to nebi htjela.
On se i dalje smijao.
- A kada se utješiš (čovjek se uvijek utješi) biće ti milo što si se sa mnom upoznao. Ostat ćeš mi uvijek prijatelj. Poželjet ćeš da se smiješ sa mnom. Otvorit ćeš ponekad prozor, onako iz zadovoljstva... I tvoji prijatelji bit će iznenađeni kad te vide da se smiješ gledajući u nebo. A ti ćeš im tada reći: Da, zvijezde me uvijek nasmijavaju! A oni će pomisliti da si lud. Vala sam ti podvalio...
On se i dalje smijao...
- To će biti kao da sam ti dao, umjesto zvijezda, šaku praporaca koji umiju da se smiju..."
Sad te idem nazvat jer moram pricat s tobom....hahaha.
ostavi trag… (1) | printaj. | x | ^
Ljudi nestaju, a uvjek ostaju samo riječi
Odustajem od pokusaja opravdanja za nepisanje zadnjih skoro dva mjeseca. Nema koristi od toga, kad su to samo izgovori. Proslost se ne mjenja pa koga briga za to.
Neki dan sam bila s Ellom u Zagrebu i kad ga se sjetim, vidim puno emocija. Ok. Filozofiram. Koga briga.
Dogodile su se ljepe i ruzne stvari. Corax, kolodvor, zvuk, svasta.
Nakon lika s harmonikom utvrdili smo gradivo. Male stvari doista mogu uljepsat dan.
Zapalile smo svijecu, u nasim mislima.
Smijale se covjeku.
Sjedile pokraj mrtvog sina.
Sjedile kod konja. (mislim da cak 2 puta, al vise nisam sigurna)
Ma koga briga kaj smo radile. Bile smo sretne i tuzne i to je bitno.
Zapravo, htjela sam doc do teme kolodvor.
To je bilo ono sto me najvise pogodilo taj dan. vlakovi koji dolaze i odlaze, i ono bitnije, ljudi koji dolaze i odlaze tim vlakovima. Nestaju. Vidis ih, ponekad ti daju razlog za stavljanje osmjeha na tvoje lice i nikad poslje ih ne vidis ponovo. Ostaje samo sjecanje na nesto ljepo sto se dogodilo.
Htjela sam ubit onu zenu koja govori "putnicki vlak za tamo i tamo polazi u...lalala."
Znat ce pojedini ljudi zasto.
Shvatila sam da nema vise cara tog kolodvora. Sva inspiracija koju sam jednom imala, nestala je. I opet su sve te rijeci pale u zaborav jer mi vise nista ne znace. Mrzim trenutak. Uvjek nestane.
Shvatila sam da se ljudi ipak upoznaju na ulici. :happy:
Evo da napisem jedu ljepu pricu...ovo je za Ellu koje je rekla da je zapravo jako poucna...hahaha
Poanta ove price je: moramo bit zahvali za ono sto imamo.
I moramo vidjet srecu u malim stvarima.
Oke. Neznam od kud ideja za ovo al sam se sama sebi smijala kad sam shvatila kaj sam upravo izmislila :lol:
I onda se ja zalim na mrtvu mastu. Straso.
Evo, napokon objavljam post. Bella sretna? Ella sretna?
Pa, iskreno govoreci i nisam prezadovolja, al i to je nesto. Ziva sam. 05.06.2009. u 18:15 |
ostavi trag… (5) | printaj. | x | ^
I see an angel with a knife in its heart bleeding, I see an angel fallen from sky to be free
"Ja, Lucifer, Pali andeo, Princ tame, Svjetlonosa, Vladar pakla, Gospodar muha, Otac lazi, Vrhovni ozpadnik, Napasnik, Stara zmija, Vladar ovoga svijeta, Zavodnik, Tuzitelj, Mucitelj, Bogohulnik, a nedvojbeno i Najbolji jebac u Vidljivu i Nevidljivu svijetu (pitajte Evu, tu liju)...."
Oke tata. Hvala na iskrenosti, ali ako si ti takav, kakva sam ja?????????
Jel to nasljedno?? Jaooo...
Tik-tak, tik-tak, tik-tak...
Cetvrak.
Petak.
Subota.
Nedjelja.
Smrt.
Crveno.
Zuto.
Zeleno.
Semafor!!!!
Mene strah tudih ideja. Pogotovo kad su te osobe perverzne, lude, viu-viu-viu...prezivjeti.
Danas je bas ljep dan. Pada kisa. Jako pada kisa. Pljusti. Sjeva. Grmi.
Razgovaras s tatom!!!!!!!!!!!!
Hahaha...vidis da sam te se opet sjetila. A ti se mene ne sjetis. Nisi kul. Nema poruke "Tata mi se javio." Dobro, dobro. Bit cu i ja zla. Jako zla. Bwahahahahaha
Ja bi svirala. Jebemti raspored i 2 tjedna...bas je jeeaaa...hahaha
AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA
Ovo je strasno.
Ovo nisu moje rjeci.
Ovo nije dovoljno komplicirano.
Zasto?????
Zasto uvjek neko mor pokvarit dan???
Bas vam hvala.
Dobri starci, jeej...kak vas volimo...bwahaha
daj bok...
ono koj kurac moras bit takav i sve sjebat uvjek!!!!!!!!!!!!!
I onda se cudi kad necu, e bas necu radit to kaj je tebi na umu.
Mrs!
Lalalalalalalala
Trebam dozu dobre volje.
Malo srece.
Srceka.
I prijatelja.
Veselja.
Zabave.
Srece.
Vikend!!!
Ocu svoje cure. Sad sam shvatila sta radi vrijeme.
Rane....ahh rane vremena...
Zelim vidjet nekog.
Zasto nema rjeci??
Sad kad ih trebam, ne, njih nema. Dodu, odu, dodu, odu. Nestanu.
Zbilja jako ruzno od njih.
Kraj.
Ella...nisi jedina, hahaha.
ostavi trag… (8) | printaj. | x | ^
Sve sto ja nisam, barem ne ovih dana
Anđele
Zašto si tako sebičan???
Sad lutaš negdje u vječnosti, i možda te nikad neću nači.
Anđele
Mogao si se potrudit preživjet.
Barem malo, za one dobre ljude...
Znaš da mislim da su budala.
Sebična budala.
Misliš samo na sebe.
E pa znaš. I drugima je stalo.
Pustit ću te na miru, nasrtavi svoj put negdje skriven među ljudskim dušama.
Ne sviđaju mi se tvoje ideje.
Pusti me da živim.
Zajebi obečanja.
Nisam ja osoba od povjerenja.
Ne vjerujem u svoje odluke.
Posljedice....ah posljedice...
Zašto krivit druge zbog svoje slabosti?? Ha?????????
Al bit ću dobra...ovaj put nema pogrešaka.
Ako pogriješim...uništit ću nešto puuuno više nego samu sebe....
Osjecaji strpani kao u kutiju, sve nagurano jedno na drugo, bez reda. I onda zadirkivanje. Vrijeme. Rad. Skola. Obaveze. Rok. Manjak maste i inspiracije.
A onda. Bjes.
Jedna glupa rijec bila je dovoljna da sve stvari iz kutije pocnu ispadat.
Vristala sam. Vristala sam iz dubine duse. Ne onako kad te strah pa vristis. Ili ti se vristi. Ne. To je bio onaj krik boli, agonije.
Prozivjela sam taj krik, onako, kako samo umoran covjek to moze.
Ustala, istrcala van.
Padala je kisa. Ah ta meka, tiha kisa. Prijatelj koj ne izdaje.
Trcala sam, suze su tekle. Suma je bila tako zelena, ah zelena onako kako samo kisa zna obojat lisce. I taj miris.
Dosla sam dovoljno daleko da bi se osjecala sigurno. Sjela sam na hladno mokro tlo. Slusala kisu. Sve je bilo tako zivo. Sve je razumjelo. Kisa je bila samnom.
Mokra do koze, promrzla, osjecala sam hladne kapi, kapi kao male komadice leda koji hlade. Zadiru duboko u kozu. Kao da zele probudit svaki odumrli dio tebe. Sjedec tako, shvatila sam da ta kisa nije tako hladna. Pretvorila se u male plamicke koji su tjerali na zivot. Neces umrijet na kisi. Ona je prijatelj, dokle got si ti njen.
Vrijeme je prolazilo. Sekunde, minute....
Mislis, neko ce doc. Nekome je stalo.
Aha...naravno...
Mozes umrijet od hladnoce niko se nebi obazirao.
Ustala sam. Vratila se doma.
Nije jos vrijeme. Ne sad.
Al nije to rjesilo problem. To je samo stvorilo provremeni osjecaj srece u meni.
Sve je to glupo. Pretvaranje u nesto sto nisi.
Ovo je Jana. Ona je sve ono sto svijet zeli od nje. Rob drustva. Ona je savrseno djete kavo roditelji zele.
Ovo je Allegra. Ona je svoja. Voli ono sto joj se svida, radi ono sto joj se radi. Sretna je.
Ko ces bit???
Trebam tonove. Ljepo tonove koji ce se smijat samnom, koji ce plakat samnom.
Trebam svoje tonove koji su utjeha za svaki dan.
Nezelim depresivne, sjbane postove.
Helouuuu!!!
Ja sam sretno djete!!!
Hahaha
Ne svadajte se. Rjesite problem. Al ne tako.
Nezelim da zbog glupe ljubomore sve propadne. Jer ne zasluzujete to. Volite se. Ja vas volim. I ljepo je. Znate da je ljepo kad traje, zato zajebi one glupe trenutke, ljubomoru i to. Vrijeme je sranje. Želi ti oduzet ono sto ti najvise vrijedi. Od 7 dana, ja vas vidim 1. Al dosta mi je. Dosta mi jed znam da necete nestat.
Nemojte da se to pomjeni. Nemojte da posumnjam u vas. Pomislim samo na tren na vas bjeg.
Predobro je. Znas to. Zasto onda unistit????
Neznam kak da vam utupim u vase male djecje glave, da ako se ovo raspadne, ja sam nista. Prazna osoba. Ljepa lutka bez duse.
Nemoj unistit ovu ljepotu.
Dovidenja.
Previse tuznih rijeci je ovdje.
Zelim promjenu.
ostavi trag… (9) | printaj. | x | ^
I got a pocket, got a pocket full of sunshine I've got a love and I know that it's all mine oh.oh,oh
Ljep i sunčan dan. Prijatelji. Pjesma. Sreća....wtf??
Sreća...hahaha
"Ako nekad, jureći za srećom, nađete tu sreću, vi ćete, kao i ona starica što je tražila naočale, otkriti da vam je sreća sve vrijeme bila na nosu."
Nisam sigurna u svoju sreću.
Oh da...di je nestalo ono sretn djete..tu je...barem se nada da je.
Pitanje je...kolko je ta sreča istinita.
Ne želim tvornički osmjeh koj je tu zato što je sunce, pa mu je mjesto na mome licu. Bit ću zaista sretna. Onak jako sretna.
Tolko da ljude ubijam u pojam, i da dam razlog za rezanje emo djeci.
Bila sam sretna....imala sam boje...šarene boje, i bile su jako zabavne. Boje su moja sreća.
(djeco, ako ste kojim slučajem vidli luđake na zrinjevcu koje su šareni, jer su se obojali temprerama, zanemarite...imamo i mi dana kad nam mozak nije čist...Oprostite na uznemiravanju javnosti)
Uglavnom. Kul je bit čudan. Onak ljudi te smatraju ludim, al koga briga, jer ti si ok. Sebi.
Pjevat u tramvaju je dobar osječaj. Al onak glasno, nekaj debilno...ili kad se Api dere po školi eksore nešto...hahaha
Nakon ovih riječi na papiru, zaključila sam jednu stvar.
Ipak sam sretna.
Sad napokon živim svoje ima.
Allegra.
I have to learn, have to try, have to trust i have to cry
have to see, have to know that i can be myself, yeah
On je nešto kao sretno djete jer se igra zmajem...
I nije problem ako zmaj neće poletjet...ipak je sretan...
Nebo je plavo.
Oblaci.
Kišne kapi.
Duga.
Sunce.
Boli me ruka. Neda mi se objašnjavat zašto.
Bila sam jučer od 4 do 9 kod konja...jeeeej....volim provodit vrijeme tamo...zabavno je...
Neko želi uništit moj život...Neko želi oduzet meni drago mejsto????
Zašto??? Zašto ste vi ljudi tako bezdušna bića i ne shvaćate da neki ljudi imaju ljubav prema čudnim stvarima...iako ovo možda i nije...
Sad sam shvatila što je dom.
And if i could i would stay
and if they're not, not in my way
i'll stare here in the distance
but i'll grow up to be just like you, yeah
i'll grow up to be just like you, yeah
Oču vječno djetinstvo...
Ima neko recept.
Jebeni rođendan. Koj k??
Ljudska glupost. Neka potreba za nepotrebnim.
HA????
Jesi li ti lud?
Zašto vrijeme kad ga nema...
Nema ga!!!
Shvati to. Napiši si na mozak i svaki put kad pogledaš na sat sjeti se.
Tempus non est.
Nakon ovoga dolazimo do zaključka.
Ja nemam rođendan.
Hvala na slušanju.
Bilo mi je zanimljivo podjelit misli s vama.
Sad moram ić, jer moje se oči polako sklapaju, a riječi nestaju.
Znate što?
Ovo je kul.
Napisala sam nešto čime sam zadovoljna.
I znate što još?
Nisam tužna.
Ja sam sretno djete.
Volim skakat po lokvama. Volim kišu.
I svi vi debili koji imate neke glupe predrasude, samo da znate. Kad pada kiša nisu kriva emo djeca.
Ja sam.
S obzirom da ćeš ovo čitat...jer uvjek čitaš...
Evo nešto i tebi. Jer znam da češ pitat. Jesi se sjetila mene kad si pisala??
Sad mogu reč da jesam.
Evo, javno ti kažem da mi je žao kaj sam takvo bezosječajno, ludo (primjenjena svašta učini ljudima) djete koje neznam što želi a što ne.
Nemoj bit previše dobar.
Ja sam preiše zla. Opeči ćeš se...
Nek te tata čuva...
Hahaha...
Svejedno.
Sad stvarno mogu završit..
Doviđenja..
Ah...još koja rečenica...
Nisi jedini...nemoj si umislit...
lucija dođi sutra...jer će bit dosadno.
Iva pitaj mamu!!!
Bella...ah Bella...kaj da tebi kaže...
Moramo crtat stepenice...lol
Ajde...volim vas..
Kraj.
ostavi trag… (10) | printaj. | x | ^
